Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević
pogoršalo se sutradan.
dislocirane emocije odlaze u karavanama iz grla u stomak i nastanjuju se tamo.
gledali smo se s očajem u očima. trebalo je krenuti dalje. trebalo je udariti u sve
te zidove koje smo preskočili do nas samih.
nedostajat ćeš mi. vjerojatno ću te zvati telefonom. možda te zaskočim iz dvodnevnog vrebanja.
ne znam kako ću bez tebe, al’ ljudi odlaze. hvala ti što si najavio odlazak. barem to.
volim te sa sačmom ispucanom u moždinu. grlim te na cesti u tri sata ujutro.
hladno je. ne slavim pobjedu. ne slavim život bez tebe.
trebam bazu za vlastito življenje. strukturu emocija koja traži temelje.
ti si moj enzim.
kratak spoj u žarulji.
ti si onaj moj koji odlazi pazeći na prostoriju čija vrata zatvara.
ljubiš mi ruke i hladne prste.
smijemo se. smijemo se udvoje.
zamisli niz paralelnih svemira u kojima ja upravo ne odlazim. i svaki od tih svemira stvara niz drugih paralelnih svemira u kojem te ja zarobljavam svojim željama. i taj zarobljeni niz svemira stvara još jedan niz u kojima ćemo se povrijediti nepažljivo i u kojima ćemo otići jedno od drugog onako kako ljudi koji se vole ne odlaze.
ali ne možeš predvidjeti da u nizu tih beskonačnih svemira neće biti i onaj u kojem ćemo zauvijek biti skupa…
točno to. zato ovaj svemir nije onaj u kojem ostajemo zajedno.
ali…
tješit ćemo se paralelnim postojanjem ispravnog. budi tiho.
nismo se obazirali na greške kad su se događale.
danas ih ne možemo ispraviti. ne možemo djelovati kako treba.
bit ću tu. ne idem nikud. trebaš mi na ovom svijetu.
moje tijelo postaje ledena skulptura na praznoj ulici.
kad se prvi put probudio u mom krevetu, ja sam ga vidjela tek u odrazu ogledala. rekao mi je da ne mičem kosu s očiju i da se okrenem prema njemu.
danas povraćam krv. još jedno doviđenja zauvijek. pogoršalo se.
dat ću se na aukciju.
panika će me uhvatiti za ručkom. shvatit ću prekasno. odlazak u najboljim manirama onih koji se trude ostati.
izbij mi zube. jedino tako ću se prestati smijati životu koji živim.
Sadržaj
ZOVE SE EZRAporedak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)
pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)
dječak sa selotejpom na rukama
IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja
APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)
posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)
sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)
u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)
kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)
rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)
završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)
Impresum