Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

ZAŠTO ĆE NAS SIMO DOVESTI U RED? EVO ZAŠTO

 

u tvojoj dandyevski bezobraznoj glavi postoji definicija svakog čovjeka ponaosob.
nije ukusno bez žmirenja i stisnutih šaka.
tvoj smijeh.
tvoj glas.
prijedlog imam. pitanje je samo hoće li biti prihvaćen.
ovako:
ti budi moj papak, pa ću te ja braniti od svih nadrkanih muškarčina.
glumit ću da sam feministkinja i stavit ću ti usisivač u ruke.
ti ćeš klečati i biti željan poniženja kao da si ga vrijedan.
jer, tvoja želja, moja je zapovijed.
pa ćemo se svaki treći dan navikavati na naše nove uloge, a one dane između uopće nećemo postojati.
nije prihvaćeno.
dobro onda.
ovo će biti prihvaćeno bez predlaganja. nema kompromisa. zapisano i gotov čin:
drugi put kad legneš na moj krevet, popet ću se iznad tebe.
čitat ću ti “Jebo dnevnik”.
gađat ću te riječima dok se odjeća bude skidala sama od sebe.
usiljeno.
bahato.
ispravno.
ne zovi me pijan u 5 ujutro dok gledam mućke i ne govori mi da me voliš. možeš ti puno bolje od toga.
možemo isparavati akril. cijeli se dan skrivati u našem ateljeu ideja.
ne budi glup, simo će spasiti stvar.
nemoj se bojati mraka, ja ne umirem.
pokazat ću ti kako se majoneza vadi iz boce. s dva prsta.

X

Sadržaj

ZOVE SE EZRA
poredak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)

pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)

dječak sa selotejpom na rukama


IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja


APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)

posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)

sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)

u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)

kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)

rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)

završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)



Impresum