Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote.
danas pletemo džempere za nove zime i tuđa tijela.
ona mi kaže da te ne volim k’o što umišljam i da te se i ne sjećam.
ona tebe zove potreba.
ja te gledam kroz zelena stakla svojih naočala i kroz krv što ostavlja tragove oko zanoktica.
ja njoj kažem da te volim k’o što umišljam i da se tebe i ne treba sjećati.
vezan si u mojim očima kinetičkom fotografijom.
disperzijom trenutka.
prostor je kriv što je ova ljubav difuzna.
ali nikad nas neće ugrijati, znaš li ti to? to sunce što se odbija o njeno tijelo.
obično se razbolim oko jedan i pedeset ujutro.
pogasim svjetla i živim u znoju onoga što bolest porađa iz mene.
metamorfoze u mom postojanju kao jedino življenje u meni.
manipuliranje današnjicom. postavljanje scene za zdrav razum.
strategija za dug i zdrav i sretan život.
zbog tebe sam osjećaje počela kategorizirati kao teška kriminalna djela.
ja odrađujem četvrtu od tko zna koliko dosuđenih doživotnih.
zbog tebe.
sutra će mi vaditi krv. možda napokon ustanove što sa mnom nije u redu.
ja njoj kažem: vodio me na uzici. kontrolirao me. naučio me slušati misli. ljuljao me u kolijevci i dirao moje grudi.
bio je najljepši kesten ikad pronađen na potezu od mažuranićevog šetališta do hajdukovog placa.
bio je vještina. doručak u krevetu i polje karanfila od kockastog papira.
ona kaže da te ne volim k’o što umišljam i da će me jednoga dana raznijeti dinamit proizašao iz osmišljavanja stvarnosti.
a mi smo osmišljavali sami sebe.
smišljali smo sami sebe.
trebalo je…
držati te za ruke. ležati s tobom na antenama i divljati po ekranima suvremenog svijeta.
zatrpati se u snijegu bijelih obraza jer smo takvi ljepši jedno drugom.
nositi tvoje ime u džepu kao podsjetnik na veličinu svemira.
Sadržaj
ZOVE SE EZRAporedak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)
pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)
dječak sa selotejpom na rukama
IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja
APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)
posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)
sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)
u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)
kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)
rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)
završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)
Impresum