Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

SA ILI BEZ

 

kupi iste cipele koje bi i bog kupio da je modni fašist.
veži ih oko vrata i davi se njima do kuće.
ako preživiš, možeš ih nositi. dostojno.
meni više ništa nije bitno. svaki tvoj korak mršti se kao moje čelo.
onda se pogledaj u ogledalo. temeljito se promotri.
ne planiraj svoju smrt taj dan. ne želimo dodatne sumnje zbog vezica koje su ostavile trag na vratu.
operi se stopostotnim alkoholom i izmaži penatenom.
neka ti koža bude trampolin za grinje.
sutra ću ti reći. prespavat ću još jedan dan ove nadmoći. u zaokruženom licu bez milosti dijeliti saznanja koja nisam dobila od medija.
tako sam loša.
sve što kažem iritira. za djela nemam vremena. oduzimaju mi prostor godinama građen za sustav laičke filozofije.
okreni se, pogledaj unatrag i reci mi je l’ ono što vidiš ima ruke.
jeb’o sve, ima i noge.

mogu li nestati nekud s tobom? bez zamjerki.
moja najveća želja je nemati savjest.
tek tada bih mogla otići mirna vjerujući da sutra neće doći neki zločesti čovjek na vrata s popisom mojih dugova spram tebe.
otići. otići. ne ne živjeti svoj život, samo otići.
odšetati k’o dolph lundgren kad šikne bombu na drugu stranu.
živjeti u filmu.
i onda se možeš osvetiti. kidati vrpce po cijelom svijetu. gdje god da naiđeš na mene.
pričati kako sam odvratna, kako sam izdajica, kako mi nitko ne smije vjerovati.
molim te, učini to i ovako.
stani na rub litice i garantiram ti da ćeš se vratiti natrag. ljudski mozak nekontrolirano izbjegava situacije kojima treba odlučnosti. primjer broj jedan zašto se mene ne smije staviti za volan automobila.
i kako se osjećaš dosad u tim cipelama?
danima te već gledam u njima i ni žulja ne čujem.
mora da su dobre.
sad mi reci…
jer sutra ću ja reći tebi.

X

Sadržaj

ZOVE SE EZRA
poredak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)

pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)

dječak sa selotejpom na rukama


IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja


APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)

posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)

sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)

u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)

kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)

rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)

završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)



Impresum