Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

SMS KOJI JE UZDRMAO MOJU VJERU U BOGA KAO TAKVOGA

(priča o danas i sutra i onom poslije)

jens je izorganizirao neki bek-vokal koji recitira:
i’ll come running with a heart on fire.
noć se izorganizirala udobnom u krevetu.
pokoja knjiga sa strane i dug u gradskoj knjižnici od sedamnaest kuna.
grlo me danima boli. nadam se da ne umirem. čvorić neki.
tu-tu.
zvoni mobitel.
poruka.
kaže: reci isuse volim te, isuse trebam te, isuse pomozi mi. pošalji ovu poruku petorici ljudi do kojih ti je stalo i dogodit će se neko čudo do kraja dana.
pogledam na sat. ponoć za dvadeset minuta.
danas se ne događaju čuda, pomislim, i izbrišem poruku. prekasno je za boga kad je dvadeset minuta do ponoći.
nevolja će te stići prije ili kasnije.
nevolja.
nevolja nju zove na mobitel. vjerujte mi na riječ.
na displeju mobitela jasno piše: nevolja. i broj od nevolje.
dala bih vam taj broj. bih.
i sad ide uvijek voljeno i nikad preskočeno ali!
ali nevolja ionako dolazi sama.
i postoji velika mogućnost poremećaja u svemiru. zvijezde bi mogle sjati drugačije.
i možda bi se dogodile neke hlače koje nemaju džepove.
a nema ništa gore od ruku koje plešu uz bokove. džepovi su za ruke.
stajale smo ispred izloga od gavrilovića komentirajući veličinu čajne salame. rekla sam joj da normalne cure stoje ispred izloga s korzetima i zamišljaju sebe na vratima njegove sobe trenutak prije nego što će mu uskočiti u krevet.
…
sutradan je nevolja opet zvala.
nju. ne mene. moja nevolja mene budi ujutro i ja s njom pričam.
njena nevolja izaziva zadnje vlakove i prijeti samoubojstvom.
ubij se. počisti nered koji si napravila. ajde.
mrzim sociopatsku vrstu hrabrosti. oratorsku.
ušla sam u dućan s dvadeset kuna u džepu.
kondomi? dvadeset kuna? au! nema, idem ja platiti tu zakasninu.
na računu iz knjižnice sam napisala: razlog zašto nisi dobila poklon za put u zagreb.
budi lijepa. budi dobra. budi ispisana rapidografom.
okružena likovima iz crtića.
nemoj se vratiti trudna sa žutim šalom oko vrata.
smiješne su mi žene koje se bore za muškarce.
smiješne su mi žene koje vode činovničke živote prekopavajući zdjele pune robe na rasprodaji.
smiješne su mi žene bez osjećaja za pravovremeno.
ja bih se ženama smijala do iznemoglosti, al’ me spol poprilično zajebaje.
dočekat ću te na kolodvoru.
pričat ćemo dugo taj dan.
isplanirala sam ga već.
obećala sam ti. napit ćeš me i prespavat ću kod tebe zelenog lica.
taj dan ću položiti zadnji ispit u ovoj godini.
možda te sretnem na ulici kako me tražiš. bradu ću okružiti ovratnikom kaputa i veselo pjevati o božiću. ispred samostana. pucketati prstima i bacati petarde iz očiju.
ne postoji netko moćan kao ti.