Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega.
ona ne zna. a malo tko zna ako mu sama ne kažem. jer se trudim samo za one koji moj trud zasluže. po vlastitoj procjeni.
posljedice poslije posljedica ne postoje u izgovorenim riječima, već u dogođenom “poslije” i onom pogledu koji ti upute od saznanja.
a ona psuje.

roba s greškom. ne vidiš je dok me ne iznosiš. onda ti više ne pristajem.
navikni se.
pij vodu iz boce.
flambiraj svoje postojanje.
ubij gmizavce po tijelu.
pijavicama istoči otrove iz sebe.
a ona me gleda kao tele i jedan nas trenutak dijeli od la-la-la-la njihanja na klupi.
kastanjete iz pozadine prelaze preko kičme.
disciplina kičme.
postiže se tako što discipliniraš psihu.
ili samo pritisneš play.
a ona je rekla: u pičku materinu. pa kako to?
pa šta ja znam, ubio se. nema tu neke filozofije. i ja još istražujem sve okolnosti.
u pičku materinu!
jelda?
pa jebote led, ne možeš vjerovati.
a ja kažem: meni kažeš.

onda se čulo sikatanje. kao kad otvaraš limenku pive.
doteturale smo doma sa stepenicom privezanom za noge.
histerično smijanje u krevetu.
grlo koje se istrošilo od jedine traume koja me ima u šaci.
o-ho-ho-ho. bahati se k’o djed mraz.
spavaj. spavaj.

proći će još nekoliko godina do zaborava. kao valovi u brisanju ispisanog u pijesku.
izbahatit će se. je l’ se može tako reći?

X

Sadržaj

ZOVE SE EZRA
poredak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)

pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)

dječak sa selotejpom na rukama


IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja


APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)

posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)

sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)

u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)

kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)

rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)

završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)



Impresum