Čerupanje feniksa | Franjo Janeš

XIV.

Promatrajući borbu, Damnana nije mogla vjerovati što vidi. Trojica nenaoružanih blizanaca obrušila su se na hrvatske ratnike kao noga na mravinjak. Tijela su letjela, čak i poneki ud dok je odvagivala treba li se umiješati. Plemenske divljake nije poznavala, niti je to željela, i glupo bi bilo za njih riskirati život. Ali ako dopusti da poginu, neće saznati što su tražili tako daleko od sela i kakve to veze ima s ovim borbenim blizancima. Ježila se pri pomisli na cijelu vojsku golorukih ubojica.

Kako je razum stvarao previše buke, odlučila ga je ušutkati. Tijelo je odmah donijelo odluku. Trčeći prema ruševinama, vidjela je kako dlakavi ratnik ubija jednog od blizanaca. Dobro je bilo znati da nisu besmrtni. Od dvojice preostalih jedan je davio golobradoga mladića, a drugi krenuo prema prištavome koji je ležao na zemlji. Damnana se odlučila za prvoga. Prikrala mu se iza leđa, čučnula i udarila punom snagom. Mač se blizancu zabio u gležanj. Na njezino iznenađenje, nije mu uspjela odsjeći stopalo. Ipak, zateturao je i pao puštajući golobradog ratnika na travu. Ovaj je kašljao hvatajući se za vrat.

Damnana je zamahnula, ali blizanac je bio spreman. Golim rukama uhvatio je oštricu – nije se ni porezao – i istrgnuo joj mač iz ruke. Krajičkom oka vidjela je kako dlakavi ratnik napada drugoga blizanca, što je značilo da najveća opasnost kleči pred njom. Blizanac je pokušao ustati. Ozlijeđena noga nije izdržala težinu pa je pao na trbuh još uvijek držeći Damnanin mač. Drugom ju je rukom umalo zgrabio za gležanj. Skočila mu je na leđa i prikucala ga za tlo, no nije ga imala čime dokrajčiti. Osjećala je da je snažniji, da će je svakog časa zbaciti sa sebe.

„Aaa!“ vrisnuo je golobradi ratnik i zabio mač u stražnju stranu blizančeva vrata. Ovaj je trznuo glavom, od čega je ratniku mač iskliznuo iz ruke i ostao stršati iz blizančeva vrata. Damnana je zgrabila dršku i izvukla mač. Blizanac ju je zbacio okrećući se na leđa. Dočekala se na noge i objeručke podigla mač. Ovoga puta blizanac nije stigao zaustaviti oštricu. Gledao ju je u oči dok ga je probadala između torza i vrata. Prije nego se ukrutio, rekao je: „Hvala.“ Damnana je izvukla mladićev mač, bez ikakvih tragova krvi, i krenula prema zadnjem blizancu koji je desnom rukom držao oštricu dlakavog ratnika, a lijevom ga snažno lupao u tijelo. Iako dlakavi nije puštao, bilo je jasno da neće dugo izdržati. Još udarac-dva i klonut će.

Damnana se nemrtvom zaletjela iza leđa i zabila mu mač u tijelo, tako duboko da ga nije mogla izvući. Blizanac je djelovao zbunjeno, ne i ozbiljno ozlijeđeno dok je okretao glavu da vidi tko ga je napao. Dlakavome je trenutak bio dovoljan. Blizancu je podmetnuo petu iza gležnja i rukom ga gurnuo u prsa tako da se ovaj sapleo i svalio na leđa, točnije na mač koji mu se zabio dublje i izišao iz prsiju. Malo je nedostajalo da probije i dlakavoga koji je doletio na njega. Čulo se zujanje i krckanje dok su iskre skakale iz probodenih prsa. Tijelo se još malo trzalo, a kad je i zadnju iskru progutala noć, ostao je nepomičan.

Damnana se vratila do mjesta gdje je ležao njezin mač, podigla ga je i potrčala u mrak.

„Hej, čekaj!“ začula je mladićev glas iza leđa. Nije se osvrnula.