Pucketanja | Branislav Oblučar

GRUMENI

 

S večeri kupine postaju grumeni mraka. Odustajemo od vida, priključujemo se na opip, lučimo meko i tvrdo, odižemo skute lisnate suknje užurbano, kao da je posrijedi kakav potajni erotski posao, otimanje užitka, seksualni lopovluk. Da nije riječ o nevinoj radnji, vidimo kada ulazimo u kuću oprati ruke – umrljane do lakata slatkom kupinovom krvi. Erotsku metaforiku lako bi tada mogla smijeniti neka mnogo zlokobnija, ali naša je savjest besprijekorno čista. Plodovi su u posudama, otac ih prebire i pere, priprema lonce i šećer za alkemijsku preobrazbu, voćnu dijalektiku: crpljenje postojane svjetlosti ravno iz srca dozrele, sočne tame.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.