Pucketanja | Branislav Oblučar

VANI

„Mjesta mišljenja su tropske zone kojima tumara tropski čovjek“, piše Gilles Deleuze povodom Nietzschea. Nasuprot tome, uvijek sam mislio da se filozof kojemu je stalo do krajnjih stvari treba otisnuti na daleki sjever, u zone snijega, leda i vječne studeni. Ako u tropima on izlaže vrućini istine vlastito meso kao radikalnu otvorenost tjelesnog mišljenja, na sjeveru kao posljednji ulog istini nudi vlastite kosti: bijelo izlaže bijelom, sniva vječni san o stapanju, u kom ovoja mesa više ne bi bilo i istina bi, ni vani ni unutra, kružila u ogoljenom šumu snježne pustoši.

Premda više volim snijeg od vrućine, objema ovim figurama prožimanja pretpostavljam odvojenost, razdaljinu; za mene je snijeg uvijek vani, i mišljenje, kao i pisanje, žive od ovoga radosnog obećanja.