Pucketanja | Branislav Oblučar

PILJEVINA NIŠTAVILA

To sitno piljenje za kasnih ljetnih večeri, kada utihnu svi izvori zvuka: komarac utiskuje svoje zračne prometnice. Nakon što ugasimo noćnu lampu, jedno od odmorišta bit će i onaj predio tijela koji je, željan svježine, ostao neprekriven plahtom: čujemo kako zuji taj nestrpljivi motor često tek pošto se natankao i kani otići. Stvarnost nas pljačka čak i u snu. Ali i san ima svoja sredstva. Brz dlan, pljesak i – predstava je gotova. Za komarca, možda, zauvijek – ovisno o spretnosti ruke, te policajke sna.

No što bi se dogodilo da je riječ o komarcu koji oponaša leptira iz one kineske izreke? Da je spavač, na primjer, njegov san, taj pljesak dlanom bio bi trenutak buđenja svih buđenja, ravno ni u šta. Koji istinski nihilist u tom slučaju ne bi, dok odlaže knjigu na noćni ormarić i napeto osluškuje komešanje mraka, iznerviran raznim prisilama ljeta, poželio da i komarci sanjaju?