Pucketanja | Branislav Oblučar

PROLAZAK

Oni prolaze – rečenica koja najsažetije opisuje suštinu vlakova. Još kao klinca ta me činjenica oduševljavala, što nije nailazilo na odobravanje kod mojih roditelja. Odlasci na prugu koja se nalazila nedaleko ulice u kojoj smo stanovali često su me koštali poštenih batina. Kasnije, nakon preseljenja u obiteljsku kuću, vlakovi su postali prisutni preko udaljenog piska, koji bi bivao najopipljiviji za pustih jesenjih i zimskih večeri. Zvižduci lokomotive tada su me ospokojavali, u trenucima kada je tišina bivala jedini zvuk i kada bih bio gotovo uvjeren da ljudi više i nema, pomisao da oni ipak postoje i da pritom nekamo putuju djelovala bi neobično utješno, kao šansa da se na trenutak vidim očima putnika koji nije napustio samoću vlastite sobe. Godinama sam i putovao njima, a onda se iz niza razloga opredijelio za autobus i tako ih gotovo zaboravio. Igrom slučaja, odnedavno sam im opet bliže – susjedi smo. Nasip s prugom nedaleko zgrade u Trnskom primijetio sam doduše tek na dan useljenja. I nije mi bilo nimalo svejedno – borba sa zvukom jurećeg vlaka bila bi ravna borbi s bikovima, svakako dovoljan razlog za brzo preseljenje. Za divno čudo, s prolaskom vlaka već sam prve večeri sklopio prešutni savez, pristao sam na njega kao što se pristaje na izmjenu dana i noći ili na činjenicu da se Zemlja vrti. Protiviti se takvome čemu bilo bi previše čak i za mene. Stoga sam u prolasku vlaka počeo prepoznavati nešto od prirodne sile – čujem ga kao potmulu grmljavinu, huk vjetra, šibanje kiše ili šum krvi, i pritom ga ne vidim, on je za mene čisti zvučni fenomen. Ipak, stvari ne treba mistificirati: valja naglasiti da je moj stan leđima okrenut pruzi i možda upravo toj maloj, ali nužnoj distanci zahvaljujem savezništvo a ne rat. Zacijelo ne bih pisao laude da mi se trese tlo pod nogama i padaju čaše svaki put kad vlak prođe. Čak i kad im je čovjek blizu, prolaske vlakova je, kao i mnogošto u životu, najljepše voljeti iz daljine, jezika koji oni uostalom najbolje razumiju i njime se svakodnevno služe.