Pucketanja | Branislav Oblučar

ŽGANCI

Koliko sjećanja u tanjuru palente! Puše se vrhovi otočja iznad mirne površine mlijeka: žuto-bijela fotografija, u kadru se doručkuje, svi pomalo srču (i snimak je vruć: jedan svijet nestaje tek što je rođen). Žganci, magična riječ koju se jelo žlicom i u nju se puhalo, zaboravljena u ustima kroz koja je dosta žganaca ušlo u ime snage koju su nam njima obećavali. Na pragu tridesetih prizor je drugačiji: umjesto mišića narastao je trbuh, a oni su u međuvremenu, ni krivi ni dužni, s jelovnika krišom skliznuli u neku tamnu vremensku komoru gdje su razvijali slike našeg prošlog života. Vrativši se, ne snimaju nas više, niti nam itko išta obećava – tek smo danas spremni za njihovu visoko hranjivu, brzo pripravljenu jednostavnost.