Pucketanja | Branislav Oblučar

KVAR

Dugo me proganjala misao da pisanje počinje s kvarom. Ona nije pala s neba, jer se pisanje o sitnim kvarovima u stanu nametnulo spontano, a čim sam to osvijestio, sjetio sam se i one antologijske Šimićeve misli – da poezija sagledava stvari izvan njihove funkcije, zaviruje u njihovu bit koja se ne može svesti na puku upotrebu. Ako se ta misao malo izvrne i protrese, ispada da poezija govori samo o pokvarenim stvarima, što nije daleko od istine. Nakon što sam odselio iz stana koji kvarovima nije oskudijevao, moja je poetska perspektiva neočekivano presušila. Uselio sam u kudikamo funkcionalniji prostor, za koji sam nakon prvotnog oduševljenja ustanovio da je čak donekle bezličan, jer se o njemu nema što reći. Za onim starim počeo sam pomalo i žaliti, zaboravljajući, kako to u glupavoj nostalgiji obično i biva, sve njegove manjkavosti koje su me svojevremeno izluđivale i često mi nisu dale spavati. Budući da raja na zemlji nema, i novi je stan ubrzo pokazao svoje okrutno lice, zbog kojega i pišem ovaj zapis jer, kako rekoh, „kvar“ bilo koje vrste treba biti zabilježen. Stvar je pritom prilično suptilna, što je samo čini gorom. Naime stropovi u zgradi u kojoj živim pretanki su, tako da čujem gotovo svaki korak susjede u stanu iznad mene. Čovjeku osjetljivom na zvukove ne moram objašnjavati ovu muku. Ostali će me donekle shvatiti ako kažem da ti nehajni i posve nepredvidljivi šumovi tuđih potplata često u meni bude poriv da nepoznatim ljudima koji mi hodaju nad glavom polomim noge. Ili, u naletu dobročinstva nakon ubilačkih misli, kupim debeli sag i vunene papuče. Umjesto toga, nevoljan da išta poduzmem, ja pišem „poeziju“, sestru svih vrsta odustajanja. Kao što su to mnogi pjesnici i pjesnikinje nadahnutije i ljepše rekli prije mene, do poezije nije da mijenja, prilagođava ili popravlja stvari, već da ih sagledava drugačije i imaginacijom preobražava. Logična posljedica ovakvog načina razmišljanja je ona prastara i izlizana izreka o „pjesniku koji pati“. Pjesnički je čovjek prema tome osuđen na neudoban život: ako on ne traži kvar, kvar će (s)naći njega. Između dvorca i kolibe pritom nema suštinske razlike. U mom slučaju, česta i žestoka ranojutarnja glavobolja, kopile tuđeg tabananja, najbolji je dokaz za to.