Predmeti | Marko Pogačar

3.

Sjene govore tijelom. lakše od lišća, griješe
uglavnom propustom. tome se glasno
suprotstavljam. smatram što je dostupno tijelu
ne može ni njoj biti uskraćeno, njegovoj

tamnoj enklavi, mlaki u koju uvire neizrečeno.
tako je sjena najčešće herbarij, skupina prostora
koji u hodu zaspi. u trku se spotakne o svoje
duge i tanke glagole, ali je to ne zaustavi.

tek u mraku, u očima noćnih skupljača plodova
ona dolazi do svog vidljivog ruba. i točno u tom
trenutku, kad njegova noga nalazi oštar i dostupan

trn, njezine ruke se svijaju oko najmanje maline,
kao da svinjama tovi zvijezde. do tada mjesec
je dignut visoko: u ravnici mu je već nemoguće umaći.