Iščekivanje | Darija Žilić

NESANICA

 

Probuditi se usred noći, kad je do rane zore ostalo još dva ili čak tri sata, nije nimalo ugodno. Što raditi? Ne treba paliti kompjutor i čitati knjige. Treba se samo opustiti, možda šetati po mračnim sobama ili pak ležati i gledati u neku zamišljenu točku, sve dok opet, iznenada, ne dođe san. Možda nije loše pospremiti oprane majice u ormare ili razmjestiti neke predmete, tek da prođe vrijeme. Možemo zamišljati kako je bilo probuditi se usred noći poznatom glumcu i zateći na svom krevetu čovjeka koji sjedi i jede sladoled. Ili kako se osjećao bračni par koji je sat vremena pokušavao iz spavaće sobe istjerati velikog noćnog leptira, koji ih je svojim bučnim lepetom krila probudio. U svakom slučaju, ne treba uzeti neku tabletu za spavanje, to je tek običan bijeg iz crne rupe u kojoj je dobro biti neko vrijeme. Umjesto brzog sna koji nude pilule bolje je zaviriti kroz prozor u dvorište i osluškivati igru mačaka i čekati prvog noćnog prolaznika. Može se i razmišljati, ako ste vozač početnik, o vožnji u petoj brzini, a može se, ako ste kuhar početnik, misliti i o ručku koji ćete sutra pripraviti, s mesom ili bez mesa. Nesanica, podsjeća li naziv na djevojku iz bajke koja noći provodi u ukletom dvorcu ili pak na neku boljeticu koja bolesnika lišava sna, sve dok ne umre? Najbolje je o tome i ne misliti. San će, premda je na početku teško u to povjerovati, ipak doći.