Iščekivanje | Darija Žilić

POPODNE

Snijeg je praznina i brisanje. Rečenica svijeta se “potrošila”. Kako začarati? O tome mislim dok prolazim ulicom koja vodi do gradskog bazena. Tumačim pjesničku knjigu, preslagujem značenja u hodu. Kritiku ću napisati navečer. Tko kaže da i kritika nije iracionalan proces? Čekam da se odjednom pojavi ključna riječ: to je snijeg. I odnos autora i rečenice. Rečenice bježe autoru. Kuda ja bježim? Bježim od magle u vodu, u topli bazen u kojem izviru mali gejziri i masiraju tijela umornih menadžerica, tajnica, urednica. Ovo ću popodne misliti o lirskim subjektima koji nisu ni žene ni muškarci. Mislit ću o pjesnikinji koja je suha oka. O motivima Eve, Ikara i Mefista u domaćem pjesništvu. Pokušavam pobjeći od tumačenja. Neka glava bude bar nakratko prazna i bez misli, bez asocijacija. Otkako jasno vidim svoje tijelo odvojeno od glave, sasvim sam prihvatila prostor. I vrijeme svijeta koje me nekad potjeralo u sobe, da u njima živim kao Emily. U maglovitom danu treba otići po svježe voće, po vodeni mlaz, po novine koje ću odmah baciti u koš za smeće. Dijete u maglovitom danu bježi iz ambulante, pristaje biti bolesno, samo da ga ne diraju velikim iglama. Ima li ono izbor? Topao bazen i miris nekog voća, hmmm, avokada. Avokado u zagrebačkom danu. Zimski vrtovi u Novom Zagrebu. Ona mjesta, ničija zapravo, na kojima nostalgični ljudi sade zelje i cvjetaču i čekaju na klupi dok povrće ne naraste. Zimi, ti su vrtovi sablasne klupe koje ne očekuju nikoga, čak ni one koji se toliko kunu da vole zemlju i da nikad nisu postali dio grada i njegova asfalta. U novinama Slavonac kaže: Nisam Zagrepčanin, nekad su nas Vukovarce prezirali zbog govora i vrijeđali. Sutra se obilježava stradanje Vukovara. Prošlo je dvadeset godina. Hej, dvadeset godina. Oduzmi odmah pet u kojima nije bilo ničeg ni teksta kao opravdanja. Tko sam ja? Jesam li lirski subjekt o kojem moram misliti? U bazenima žene porađaju djecu. Možda ću u bazenu zanijeti, onako sama od sebe, prava pjesnička autoerotika. Ovo popodne nek’ bude uznesenje i nek’ bude sveto i toplo. Toplo kao voda iz gradskog bazena.