Iščekivanje | Darija Žilić

SOL

 

Orahnjača ima okus soli, previše soli u tijestu, ali nema veze. U blagdansko jutro, nakon doručka, čeka nedovršen zapis o poeziji žene koja živi na teškoj zemlji. Lješnjaci, paprat, pogled prema moru i sol. To je njezin život. Ni žena ni dijete. Luda djevica na željezničkim kolodvorima, žena kojoj utroba gori noću, sakupljačica molitvenika i uskršnjih običaja. Drveno jaje i sol, sol. Presoljena šunka i žeđ. Druga pjesnikinja, kojoj bi sutra bio devedeseti rođendan, utolila je žeđ pjesnika vodom, ne svojim tijelom. Pjesnik se osvetio. Raskorak: moćnici marširaju, pjesnikinje ostaju praznih utroba, bez ploda. U blagdansko jutro stiže mail pjesnikinje koja ne izlazi iz kuće zbog ljubavne boli. Sakrila se. Pozivam je da izađe u parkove, da se ne izgubi u sobi. Soba je kao bunar, ona utapa, ne možeš se tek tako izvući, pišem joj. Na noćnom ormariću knjiga o utjesi, kratki savjeti. Šarene korice, neobaveznost ženskog rokovnika. Okrutnost svijeta. Pjesnik se javlja s mora, nije još ni osjetio miris soli. U sobi je, kaže, previše dima. Eh, moja pjesnikinjo, na sjeveru, nije lako sad biti blizu nesretne zemlje, na granici. Zamišljam tvoju molitvu Bogu čiji se obrisi vide na seljačkim svodovima, baš kao u ruskoj avangardi. Igrajmo se riječima: sol, bol, sol. Zavrtimo suglasnike iz prezimena i što ćemo na kraju dobiti? Možda sliku sudbine, možda jasniju sliku od slike Mevludina koji kaže sve čim vidi nečije lice. Što ću s orahnjačom, draga pjesnikinjo? Neravnoteža u svemiru, više soli, premalo šećera u prahu. Svemir je u prahu, kaže druga pjesnikinja. U blagdansko jutro lica ukućana su žuta, a sjećanje na minulo vrijeme je strašno. Što se čudiš, nisi dijete?! I propade san o još jednoj suradnji i zasluženoj sreći.

Ovce idu u tor, svaka u svoj. Izvrši sve obaveze, raširi papire po stolu i račune, odloži zapise o teškoj zemlji i zamisli more. Sol: početak života. Utroba bliješti, nastade misao ozarena. Pjesnikinjo na teškoj zemlji, prijeđi granicu i uskrsni na tlu s kojeg su izbjegli ljudi. Gradovi su puni šeika, a u sobama se skrivaju prolupali ljudi. Pobratimstvo ljudi u sobama. Pišem pjesniku koji je sada na moru: Ugasi cigarete i baci svježi duhan u more i okupaj se u soli. Neka te nagrize, malo podbode. Vjeruj, bit će života! U ustima okus slane orahnjače, na papiru zapis o teškoj zemlji. Eh pjesniče, voda pamti i začas, iz slatke pretvara se u slanu. U sobi je more i početak svijeta.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.