Iščekivanje | Darija Žilić

NULA

Hajde, krećemo od nule. Nula je početak. Ne osvrći se na ono što je dovelo do te nule, ne traži razloge, ni opravdanja. Kao prvo, ljudska prava, a ne stih ili razgovor. Kasnije će ići lakše. Ujutro se probudi oko šest sati, obuci se u odjeću svijetlih boja i kreni ravno do Institucije. Ne boj se jer ovoga puta se nećeš vraćati. Samo ćeš, kad te oblije znoj, ostati na mjestu i onda ući u zgradu. I riješiti svoje probleme. Knjige nemaju nikakve veze sa životom i zato si jučer spremao se zapaliti ormar s knjigama na velikoj livadi. Ali ipak nisi. Neka ih. Knjige nisu krive, kao ni filmovi koje si gledao u kinu, u kasno poslijepodne. Sve se može iskoristiti. Napiši esej o filmu i zaradi nešto. Nula, mula, kula. Igraš se riječima i opet misliš klisnuti? Radije biraj sinonime – nula, ništica, ništarija. Je li ništarija logičan slijed? Ljetos, vrisnuo si u spilji, činilo ti se da će se most urušiti i da će šišmiši doći na tvoje rame. Na zidovima crkve biblijske slike i slike klavžara, izumrle životi­nje. Zar više nema nijednog klavžara? Toj ptici pjesmu je posvetio engleski pjesnik. Sad te ptice nema, niente, nula, ništa. Treba priznati – ništa, da bi se onda jednom dobilo sve. Tako to ide.