Iščekivanje | Darija Žilić

PREOBRAZBA

 

Produženi vikendi kao produžene kave: traju unedogled. Šetnja po lungo mare. Starci u hladnom moru, plave perunike i torta kao suvenir turističkog grada. Grad je na rubu bankrota, kaže netko. Idealno, još je bliži slici iz Mannova romana. Magličaste plaže, suncobrani za prvo jako sunce i djevojka u krinolini, usred vrta. Koje je ovo vrijeme? U kući iznad grada jedemo brudet, slušamo sevdalinke i pogledavamo staklenku s medom od mente. Zeleni med i slike istarskih kuća, žarko ljeto u otisku crvene plohe i Leda s osmijehom. Kako smo se preobrazili? Ne iskače više riječ samo tako, pazimo i na ruke, satima čistimo ribu prednjim zubima. Ali ionako se ne bismo ugušili od riblje kosti. Gušimo se iznutra. Maske su nam vješto postavljene na licima i nemamo ih namjeru skidati. Nema ljudi uostalom: mahnu kad se vraćaju s puta i to je sve. Ali i mi smo se promijenili: ne trčimo u vatru kao prije, ne nudimo utjehu bilo kome. Povukli smo se i čekamo. Možemo i sami. U vrtu je perunika, ali i trave za liječenje, zelje i salata. Naši mali svjetovi imaju sve: samo nam more katkad nedostaje.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.