Iščekivanje | Darija Žilić

SUVIŠNOST

 

Irski pjesnik prevodi pjesmu u kojoj spominjem ormare prepune robe u sivim nijansama ili pak male ormariće prepune krema za tijelo, kojima je istekao rok trajanja. Objašnjavam mu da je to pjesma o odrastanju. Sivilo je bijeg od erotičnosti. Kreme su metonimija manije kupovanja kozmetičkih preparata. Zapravo, to je pjesma o suvišnosti. Suvišak. Na krevetu se nalazi mnoštvo papira – izvještaji iz banke, raskidi ugovora, kratke bilješke, crteži djeteta. Na policama suvišne knjige – poštom ponekad dolaze knjige iz raznih dijelova Hrvatske. Pjesnici, sramežljivi, šalju na čitanje prvu knjigu. Na policama se talože samizdati ili pak izdanja nepoznatih izdavačkih kuća. Odakle vrijeme da sve to pročitam? Suvišne su riječi kojima se traže izgovori. Suvišno je objašnjavati stanje svijeta danas. Vidiš li kako gore američke ambasade na Istoku? Neki dan gledala sam projekciju filma o Iranu. I pomislim – valjda neće nestati sve te lijepe džamije? Djeca kreću u školu, poziva ih pjevačica da se zabave i razvesele. Sve je to jedan veliki party. Sve te kladionice, burze, mešetarenja.

Vozim se biciklom s vrećicom u kojoj je zelena salata i cvjetača. Cvjetača je mozak, kaže dijete. Pogledam cvjetaču i kažem – da, to je mozak. I dan prolazi. Suvišan dan, bez misli i djela.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.