Iščekivanje | Darija Žilić

SIVILO

Gradovi u Ruhrskoj oblasti slični su: industrijske zgrade, uglavnom napuštene i vlakovi koji vas začas prevoze iz jednog grada u drugi. No zbog sivih industrijskih pogona, čini se kao da ste uvijek u istom gradu, kao da nema kretanja. Essen je prije dvije godine bio dio projekta Europska prijestolnica kulture. Nakon dvije godine, u muzejima koji se nalaze u napuštenim zonama, može se vidjeti poneka izložba npr. videoumjetnosti. Dok se krećemo iz jednog pogona u drugi, uočavamo u parkovima neobične eksponate: velike drvene kanarince postavljene pokraj drveća, pored putova. Žute okrugle ptice u općem sivilu. Osmijeh. Razbijena monotonija. Okrugle ptice kao punjene životinje u izlozima velikih dućana. Pitam voditeljicu o rušenjima njemačkih gradova u Drugom svjetskom ratu, o industriji: je li posve ugušena? Tvornice su mjesta gdje glumci govore tekstove na starogrčkom, mjesta gdje djeca pjevaju narodne pjesme, mjesta performansa. A život, proizvodnja? Nijedna punjena ili drvena ptica ne može nadomjestiti jato vrapčića. Je li sve to dekadencija? Zamišljam piknik u parku, pored kanarinca. Stolnjak na podu, mirisi: radari odnose kanarince u jame. Raspoznavanje otrovnih plinova. Industrija, čelik. Radnički poklič: Hoćemo industriju, proizvodnju! U sivoj, derutnoj zgradi video u kojem tisuće sivih točkica prelazi s jedne strane na drugu. Kretanje ljudi, trag ljudi u povijesti. Ne slušam kuratora. Samo gledam te točkice koje se naizgled kreću, a zapravo ti ljudi pretapaju se u sivilo. Sive mase, bez mozga trče s jedne strane na drugu. Na jednoj je Nacija, na drugoj Vjera, na trećoj Novac, kojeg nema. Izlazim iz zgrade i trčim pogledati kanarinca. Gutam njegovo žutilo. Uživam u njegovoj nepokretnosti i u šutnji. Nema obećavajućeg pjeva.

Danas je osvanulo sivo jutro. Toliko sivo da se činilo kako se sva težina svijeta spustila na tlo. Netko je jučer skočio s ruba Svemira.

I ponovo pokazao moć čovjeka. Ja se ipak više divim rudaru, s kanarincem ili bez njega. Njemu je teže. Žute zrake, kao jato malih kanarinaca, spuštaju se na grad. Uživam u pjevu.