Naizgled | Irena Matijašević

SUBOTA

kao kad nakon buncanja
vidiš da ima sreće u rečenici, koja s puno ushita srlja
svojoj točki, veseli se, što štima, kao terenac koji odvaljuje
kamenje na cesti, i zadržava me od glazbenog spota, jer krenuo je pjevač
u turneju, a lijepi slijepac svojoj gesti.
tako i svaka ispeglana vijest, na radiju, koju se redaktori
pripremili, spiker pročitao, mi smo slušali, to više nije moja briga
možda je ovo tren kad čovjek sve ono što voli
više ne voli. tako, tako. ah, kako smo nasamo, kako kad napuštamo
brod s jedrima, i ponese nas pjena: kad čovjeku ostane malo. kad u svemu što voli… na poziciji broj dva snimam tekst
bacam glazbu koja me je dovela u ovo stanje, u blizinu plesa. započeli smo se obnavljati, zar ne.
najbolje je sačuvati kose oči, ispraviti izražaj, biti Japanka. kako svim čudima upravlja prozirnost, a divna se bit života slijeva kao ptica, i ako ne znaš kamo, pjevaj, leti dušo, da, to štima, kako je sve pod kontrolom, prošlog tjedna dobiti par rukavica, koje drže toplinu tijela, i everything se pomiče prema svakom predmetu, i puno toga još ulazi u prostor, jedna ptica, kolekcija pjesama, i 95. godina, i zamisli, jedan nokat, koji se malo skratio, i radijator, subota, i hit dana subota je subota je subota