Naizgled | Irena Matijašević

ŠTO NAKON ISKRENOSTI?

što nakon iskrenosti.
jedna laž. prešutjeti nastavak.
izmisliti fantastičnu pripovijest, pričati
do zore: o tome tko koga voli
tko koga mrzi, tko je bez veze
tko je tako-tako, o znanju koje dijelimo
o raju kojeg nema, o Blakeu i Yeatsu
i o Krapini i o zamahu palicom
i o njezinom crnom ishodištu
i magličastom pogledu, i još,
o Zanzibaru, o prigorju, maslinovim granama
u jedanaest sati. što nakon laži, opet pričati
o zanimljivom irskom seteru, o pogačici kakve peku tu kraj
knjižare, o automatskom mjeraču, prividnom i prostranom
ambijentu, krajnjoj svrsi iznimaka, i o pravilu, novom pekaču
za roštilj, o krvi i znoju, zatim o yogi na zapadu
i sjenčenju, ambalaži, o sitnim slovima koja ne vidiš čitati, o Oxfordu
i zamišljenosti, što nakon iskrenosti, opet pričati
o povijesti jedne zablude, o izgonima, i spaljivanju, o svemu možeš pričati, hej, samo
izvoli, reci mi prije je li to iskreno ili lažeš, znaš li, i ako ne ti, tko onda, reci istinu ali prije nego se dovrši laž već ulijeće, i s njom se miješa, pa jedna u drugu, prema drugoj trče, i bum, tu eksplodira podjela, sve je opet moguće, nakon tog sukoba, i jedno i drugo su u krhotinama, a ti mi kažeš: volim proljeće, a ja ću na to: i ja, a najviše ljeto. najviše sunčana razdoblja.