Naizgled | Irena Matijašević
MRŠAVI
kad se približavamo gostioni
govorimo jedna drugoj: gle, vidi se krov.
onda iz daljine gledamo vidi li se svjetleća
ploča iznad šanka, na kojoj piše Carlsberg ili tako nešto.
ako svijetli, to znači da je mjesto otvoreno.
da se gazdi ipak dalo doći, da nije jedan od onih
dana kad mu se ne da. ako njega i nema
unutra je sigurno naša prijateljica. možda i onaj
gospodin kojega ne podnosimo.
čule smo da ne razgovara sa sinom, da mu je
žena bila zbog njega duševno bolesna. kad razgovara
mora biti glavni. kad smo pričali jednom
je za našu prijateljicu rekao: seljača, što ona zna.
reko sam joj da ta operacija ništ ne vrijedi
ali seljača ne sluša. dosta je mršav, uživa u svojoj
kavi. što je napravio ženi, što je napravio sinu
ne tiče me se. ali sad kad to znam
i kad priča kako je proljeće najljepše doba
i kako su lopovi pokrali ovu zemlju dođe mi na isto
Sadržaj
NAIZGLED DRUGIOrfej
Ksantipa
Antigona
Faust
Emma
Don Juan
Alica
Žena iz pjesme Vesne Parun
Katarina
Anica
Pale
DRUGI
Kaptol centar
Cvjećarica
Frizer
Dimnjačar
Dr Tomo Martinčić
Gospođa Štefanec
Poslije snimanja eseja
Osam sati i trideset minuta
Dobar svijet
Vijesti
Tinta
Sljemenska gostiona
Gumeni
Gazda
Ona
Na klupici
Veselo društvo
Gumeni i aždaja
Mršavi
Planinar
I zadnji gosti
KOCKA, KUGLA
Kocka, kugla
Ekstrasens
Nedjelja, nepoznanica
Crni stol
Povratna
Neće biti lako
Pomoćni glagoli, glasne reference
Gledaj kako počinje sniježiti
Sve što imam
Sve što imam, II
Ravno
Kava
Pokušaj
Božić
SUNCE, I OSTALO
Ljetna prašina
Noć
Santiago
Na svadbi
Uzmi zrak
Uzbibanost točke
Subota
Ispovijed
Što nakon iskrenosti?
Je li ti dosta
Osjećao je…
Kažeš mi
Iznad zemlje
Badnjak
U danima kad mi treba obično malo povlađivanje
Hoćeš li
Kako si?
Figura
Daj, reci kako si danas
Deblo
Odžalovati kraj
Metafora
Kad bi bili jednostavni
O ljepoti
Impresum