Naizgled | Irena Matijašević

NOĆ

noć nije samo zavijanje, prispodobljavanje, noć je i vrlo
probrana. ili poruga, ako treba doći
neka dođe u noćno doba, kad svi tumačimo
nešto: film koji se odvrtio, priču koju smo čuli
netko se prisjeća djetinjstva i kako je to bilo
kad je s knjigama bio blizu
kolodvora. jednostavno: noć podiže
umjetno ili prirodno sagorijeva, daje nadu i njezino
tanko odvijanje, sipljenje ili promicanje
gomila višestrukost, udomljuje u otvorenu kuću
više nego jedno biće. pa da.
a danju skupljaš, i vrtiš se, kao i svi
pomalo, pa onda još malo i još malo. a onda kad padne tama izlazi iz nje i
ta prijateljska blagonaklona završenost, obzirnost već dogođenog
bez ijednog, drugog ili trećeg, bez tisuće, bez retka.
noć sagorijeva. radi to uredno, pomiče kazalo, unosi grafičke izmjene
pridaje kraticama važnost punih riječi. noć, kao i more, pripada onim velikim šumnim cjelinama, pred kojima misliš da ne vrijedi nijedna ispravka, nijedan
krivi stih, nijedna pogreška u sjećanju ili materiji. pojavi se neka dragovoljnost, razmaženost osjetila koja govore: ma lijepo je, sve je
lijepo i ti povjeruješ