Naizgled | Irena Matijašević

NEĆE BITI LAKO

ne kažeš da ti se žuri
a ni meni. svi govore
a ti oblikuješ.
skupiš noge pod stolom
i tijekom razgovora se vidi, odmaraš se zadovoljna zbog
obavljenog posla, i posla koji te čeka, i onog kojim
se upravo baviš.
govoriš radišno i lagano, ne šparno, s mjerom
svaki razgovor ima mješavinu
vedrine, zadovoljstva, oslobođenja od
uživanja u.
da li bih mogla unijeti nešto. uz potrebu da pređem iz ustaljenih
aktivnosti na one koje bih voljela da pretegnu, ne moram donijeti ništa
ostati samo sebičan, blagi poremećaj, ogrebotina, a tko ih nema.
masa ogrebotina, o tome pričam. ali zaboravila sam
da tvoj razgovor ima primjesu, on je dnevna
dragocjenost, bez posebnog sadržaja. željela bih obrisati stol. hoćeš li i ti obrisati
stol. kako ću reći: dolazim odmah,
čekaj me ili dođi svako jutro u moj dom s nekom lizikom
nekim pecivom, pa onda