Naizgled | Irena Matijašević

FRIZER

 

frizer je imao svoj salon u prizemlju
prvo kad sam se došla šišati navio je Pink Floyda „The Wall“
i pričao kako je bilo super to doba, rušenje zida. onda sam mu ispričala kako sam išla
kod vračare, i da mi je, naravno, u šali, rekla da neću dugo živjeti tu, iznad njega. rekao je, tresući se od smijeha, da je siguran da će se to dogoditi. onda je došla druga mušterija, jer on prima i muške i ženske, puši crveni marlboro, i svaki dan ima novu majicu na sebi. i aparat za kavu. jako puno izlazi, a prijatelji mu svako malo navraćaju. jednom je neka djevojka s kabriom cijeli dan bila parkirana pred frizerajem, a on ju je, kad bi isfrizirao svoje, došao vani grliti i slušati s njom glazbu. uvijek kad prolazim pita, ne uljudno, nego pjevno: kako je, i ne samo mene nego cijelu ulicu. i onu gospođu koja u svojim šetnjama s psom obiđe sve male obrtnike, onu koju najčešće vidim u pet shopu kako razgovara s prodavačicom i bjesomučno šalje sms poruke. jednom sam je srela u teretani i iznenadila se što ima tanga gaćice. no, da, frizer, Saša, on se odselio, a svi u ulici smo se osjetili pomalo pogođeno, ne zato što nam nedostaje, nego zato što nismo bili dovoljno dobri za njega

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.