Naizgled | Irena Matijašević

IZNAD ZEMLJE

žene iznose rublje na sušenje
bio je potres u Zaprešiću, nedovoljno jak za materijalnu štetu
bio je dobitak, putuje mama sa sinom u Graz ili Padovu
baš lijepo, a onda opet, stigli su poručnici i veznici, i sve se
nadimlje, raste jedan brijeg, na nekoliko tisuća metara iznad ovog grada
tamo se podcrtavaju rukopisi i sklada se glazba, za nekoga tko se ne zaokuplja božićnim sajmovima, onoga koji može tresnuti šakom po stolu, i zahtijevati presedan, da mu se isplati bon, hoće bon umjesto novca, za onoga tko utrljava tonik u kožu, za onu koja baca uplatnicu u koš
i prijavljuje se za nagradnu igru nescafe, i sve to povezano s gledanjem kroz prozor
s odrescima od ručka, manje s disketama, a još manje s mačkom
koji skače po boru, i ruši kuglu za kuglom
i pomalo i likovi na Krležinoj Gozbi, i piruete smrti Raymonda Carvera
i ne pomiri se, svi ti govore da su dvori visoko iznad zemlje
u njima taj gospodar zakucava čavle u daske, i grli mrak, pjeva krilatice, istiskuje prašnjave simbole iz upotrebe, i naređuje
kome kad zatvorimo dragulje u kutije, kako ćemo postupati u slučaju pomodne priznanice, poklonite pet kuna ili više ili manje, za djecu Hrvatske, koji nalaže kako ćeš potegnuti točku visoko u zrak i ostaviti je, taj gospodar zna postupati s kolebanjima, istiskivanjem se bavi u slobodno vrijeme
i odobrava, daje ti to kroz znakove: uskličnike, ili leteće točke, ili motocikle, nekad dobiješ zavrzlamu, nekad alat za šminkanje, nekad ti pošalje žlicu, sad je vrijeme za ručak, nekad prodire u svaku tvoju poru, mijenja ti krvotok i nanosi balzame od kamilice.