Naizgled | Irena Matijašević
CRNI STOL
crni stol, tegla zeleno-bijela prazna jer cvijeće
jede mačak, dijete vuče pikule po parketima. kažu da su parketari
narkomani, ovaj koji mi je stavljao parkete nije izgledao. svaki dom je od slame
iako je nisko, čini se da sam na nekoj uzvisini, dijagonala
je način slaganja, tako se dogodi, slažeš i ispadne nekad cik cak
riblja kost, nekad dijagonala ili
šetanje po prostoru u zamišljenom pravcu, užurbano more.
kako riblja kost ulazi jedna u drugu tako s kim sjediš nije neko pitanje
a postavlja ga se, s kim pričaš
imaš li u tom dijelu prometa, ili sve teče ravno.
ne pušta li more barku da lagano klizi. kao pikula kad bih okrenula leđa ovom
prizoru, kad bih bila pikula ne bih imala leđa. provjetriti prostorije, kuckati prstima po stolu.
zrak je čist, i prozori su opet zatvoreni. crni stol je na
svojem mjestu, točka, kraj ove sobe. ona počinje s bijelim stropnim zidom.
okružje, okružje.
vrtim se u stolici. sve što ne činim, a mogla bih, na raznorazne načine. svaku radnju zamišljam kao jedan šlager, ili jedno uputstvo
kao zrnce prašine.
Sadržaj
NAIZGLED DRUGIOrfej
Ksantipa
Antigona
Faust
Emma
Don Juan
Alica
Žena iz pjesme Vesne Parun
Katarina
Anica
Pale
DRUGI
Kaptol centar
Cvjećarica
Frizer
Dimnjačar
Dr Tomo Martinčić
Gospođa Štefanec
Poslije snimanja eseja
Osam sati i trideset minuta
Dobar svijet
Vijesti
Tinta
Sljemenska gostiona
Gumeni
Gazda
Ona
Na klupici
Veselo društvo
Gumeni i aždaja
Mršavi
Planinar
I zadnji gosti
KOCKA, KUGLA
Kocka, kugla
Ekstrasens
Nedjelja, nepoznanica
Crni stol
Povratna
Neće biti lako
Pomoćni glagoli, glasne reference
Gledaj kako počinje sniježiti
Sve što imam
Sve što imam, II
Ravno
Kava
Pokušaj
Božić
SUNCE, I OSTALO
Ljetna prašina
Noć
Santiago
Na svadbi
Uzmi zrak
Uzbibanost točke
Subota
Ispovijed
Što nakon iskrenosti?
Je li ti dosta
Osjećao je…
Kažeš mi
Iznad zemlje
Badnjak
U danima kad mi treba obično malo povlađivanje
Hoćeš li
Kako si?
Figura
Daj, reci kako si danas
Deblo
Odžalovati kraj
Metafora
Kad bi bili jednostavni
O ljepoti
Impresum