Naizgled | Irena Matijašević

O LJEPOTI

to su oni opisi koji dočaravaju
vrijeme, mjesto, igrokaz koji se igrao
u starom kazalištu, platane koje su šumjele i česmu s koje
su djed i unuk pili, i sladolede koje su jeli
putem, krišom
a bilo je ljeto, užareno, ispod suncobrana su se taložili ljudi
sa šeširićima i crnim naočalama
u tim knjigama ima slatkog otrova
ima bljeskova sunca, ne iznenadnih.
ima prozodija
savršenih (gotovo savršenih) detalja koji su zapravo bajka
ali ne, nema nerazumljivih engleskih i
francuskih riječi, visokotonalnih usklika, bezbrojnih aludiranja
na patnju. što bi o njima rekao moj Boro (moj susjed, iz prizemlja). baš mi kaže da
ne ide po kafićima, ali da zato kupi srećku lota, da je prije Božića dobio dvadeset
tisuća kuna, od toga se platila PVC stolarija. ta stolarija, koju vidim svaki dan, je
moj podsjetnik, neka vrst putokaza: prozori, i vrata s malim stakalcima u sredini, od žućkastog stakla. lijepa su, kažem, Boro, baš lijepa. odakle znam što je ljepota
reći ću ti: to je ono što me obuzima kad čitam kako su djed i unuk išli niz topli
asfalt, sa suncobranima koji su dopuštali da se na suncu pije kava. i da, Boro, mogla bih
te i češće spominjati, ali to ne činim.