Naizgled | Irena Matijašević

ISPOVIJED

ljubav je lijek protiv svega. ljubav pobjeđuje smrt
jer kad te ponese imaš svoj oblak. na tom oblaku je kuća
stol i krevet, sudoper i ima novina, dnevnih, i prekjučerašnjih
ima i salate, zelene, koju pereš.
ljubav je lijek protiv dosade jer kad te ponese njezin ritam
sirene ti ne mogu ništa, sve sirene ovog svijeta: ne čuješ i ne vidiš
uši su ti začepljene, i sve je roza.
ljubav je kad te nešto duboko iznutra pokrene, kad ti brat i sestra
postanu ptice i škiljavi starci, s bocom i bez boce. i kad nema drugoga
nego otisnuti se na plavo more, u zagrljaj valova, uuu. uzviknuti: gle
što mi se događa, gle što mi se događa. može titrati ili tutnjati, ili zašto baš ja
pitati se, gubiti se u buci i mrmoru, privatizirati sve misli i učiniti ti se da vrijede sve poslovice. ovo ne predstavlja ni poziv na ljubav, ni poziv uopće. zabavna je ljubav, izvanredna kad razmislite
kad uđe ona ili onaj kojeg volite, ili kad ih ima više, ili kad zavolite neke zvukove. baš je. morate biti snažni da volite, jer svatko može reći poslije: kad si ono otišla, ili otišao, srce mi je puklo ali samo oni koji su voljeli znaju kako to je. vaša glava nije više vaša: u njoj se miješaju slike, mogli bi plakati, ali i biti samo njeni, učiti i gledati vijesti iz svijeta, mogli bi se konzultirati s nekim, ići na tradicionalne priredbe i misliti o regionalnom razvoju, ah, mogli bi imati poteškoća. upozorite svoje bližnje da ste zaljubljeni, ne prenaglite, da ste mudri, da vas krivo ne shvate, da se to vama inače ne događa, inače ne, ovo ne predstavlja poziv da nekog volite ali nešto vas je duboko iznutra kosnulo, neka blagost prema nebu, pticama, i sunčevom odsjaju, neki feeling slow, usporen, kao u transu ili mjesečarenju, i neka ta glazba ne umre, neka svira i balkon neka bude otvoren. može i malo vode, pa mirno objavite svima što krijete