Naizgled | Irena Matijašević

BADNJAK

on živi
na vrhu brijega koji se ne miče
u svojoj polupokretnoj stolici
onoj na kotačiće, sastavlja teoreme, iskaljuje se na rednim
brojevima, tiho pjevuši popularne napjeve
za Božić Nat King Cole i Bing Crosby
nezamjenjivi ste, poručuje krijući ruke u nekim zamotuljcima
koji izgledaju kao rukavice, ali možda su to samo nekoć davno
bile, i puno vas volim, u žutom i narančastom
purpurnom i zelenom, u obrisima i u gradovima u kojima jeste
sjedi i pušta hitove za Nataliju, Manuelu i za malu Doris
i Giorgio, odjednom vikne, pa zašuti i otpuhuje.
trudi se, utjerava otvarač za konzerve u ladicu u koju
je stavio i priznanice za porez, bacio je broj, svoj pin u smeće
kaže sam sebi, čudno, uvijek sam vjerovao
da kod boga vlada red, da je protestirao bio aktivan i dovodio
sve i smisao i učinke i vjerojatnost, da je sve poricao što bi ga stjeralo u kut
da je okretao stranice kao sumanut da vidi što se protiv
njega piše, imao svoju press službu, imao vjerovnike i dužnike
i tarot karte, i sve koji su brinuli da ostane dugo vječan

kaže, bolilo me je uho, imao sam operaciju i čekao nalaze
pušio sam, da mi to nadomjesti ljudsko društvo, i redne
brojeve, izbacivao i dodavao znakove za zbunjenost, za suvišno
premetao ladice, da nađem priznanice, za društvo i za poredak
za znamenje. da je ovdje, da se nije izgubio u trgovačkom centru, prošao
kroz crveno, na badnjak uz
bor, mislio tko je tko u splitskoj luci, koja klapa pjeva živjelo more, kad se ptice gnijezde i kad će na skijanje, oh, na svašta je mislio, neumoran, onda je odlučio otići na reiki, a majstor mu je rekao: pa vama glava bruji, morate manje misliti, a više plesati
i onda je osjetio kako mu navire smijeh.