Naizgled | Irena Matijašević

METAFORA

oni koji nemaju ništa pametnije, ništa
prirodnije za ubaciti u automat ubacuju kovanice.
oni koji nemaju nijednog paklenijeg konja, nijednu gramofonsku bilješku, ili pripremljeni govor, pitaju se: trčati? trčati? pokraj svake izgovorene rečenice položene su bijele haljine, ni previše zatvorene, ni previše.
progoni me nepoznato u poznatom.
valjano u nevaljanom. televizija i radio
hvatam se za sprudove.
gdje je pogrešno tumačenje metafora, prenašanje značenja.
gdje je onaj glas. u sintaksi sam. ostvarujem se preko poremećaja. o, kakvim me smatraš, ploviš li s takvima.
imam jednu malu metaforu, ali jako je mala pa se ne vidi golim okom. potraži me u smislovima spremljenim pod točkicama, zgruvanim u zagradama, u pribilješkama za putovanje. prodaj me u luci, za malo morfija, malo nane, nekog drugog čaja. nemoj zaboraviti moju malu, ili tvoju, onu koja se ne vidi golim okom, metaforu o brodu i kapetanu s kormilom, i našem smjeru u kojem jesmo, a da ga ne poznaš ti, niti ja, i nije li tako.
nije li tako
……