Naizgled | Irena Matijašević

DOBAR SVIJET

u Kapucineru je žena, s rukavicama
do pola prsta, preko puta mene
obje smo na barskim stolicama
ona ima pivicu i cigarete
led se otapao. konobar je pjevušio
love me tender, ćelav, ali precizno
je pjevao Elvisa, uz zveket. čaše zveckale.
sjela je, sama kao i ja, točno preko puta pa smo
se dobro pogledale. sijedi gospodin
već pred vratima
ostavio je
rukavice pa ga je konobar dozivao nekoliko puta
gospodine, rukavice. rukavice, gospodine, i: rukavice.
tri puta. ona je gasila svoju prvu cigaretu
puši Filter 160.
gledala je tu i tamo
njega, mene, goste iza. pa stol, pepeljaru, ogledala.
koliko je makjato, sedam kuna, neka bude osam
u tim rukavicama, do pola prstiju
uplela se, to su bili prstići pol meso, pola vuna
nešto hrabro. praktično. posebno to vrijedi u siječnju
samo, u kafićima često čuješ neprimjerenu glazbu
jednostavno, vapaje, a ne glazbu