Naizgled | Irena Matijašević

POSLIJE SNIMANJA ESEJA

iako nema potrebe pitam ljude s kojima se zapričam često
što rade u slobodno vrijeme, pa kažu križaljke, kolegica
nekad ode do slijepaca
tamo čita iz knjige na kazete
100 kuna za 90 minuta kazete
hrvatske prozaiste ili otprilike toliko, onda po kući, pa kod prijatelja, kućne posjete
nekad u kafić
na pivu ili dvije
frajera nigdje
tu se smijemo
djeca rastu, dečki imaju cure, studiraju, križaljke, to i ja volim,
ima ritma, upis, gore, dolje
ona stanuje negdje u Savskoj
pa kadgod idem tom ulicom
mislim u kojoj od kuća živi, je li kod prijateljice ili
kod sebe, čita ili spava pred televizorom u dnevnoj sobi
kako nekad kaže
da joj se dogodi
ili pere suđe, a pamtim i kako je prije ljeta rekla
raspoložena, idem s frendicama u apartman
fino prvo u Konzum po klopu
pitala sam je zato ovaj put
kakvo je bilo ljeto
a ona je rekla lijepo
ali postala sam malo samoživa
dok se nasmijala s izrazom zločeste kćerke ili loše žene
još mi je odzvanjalo ono njezino raspoloženo
fino, prvo u Konzum po klopu, a nije debela
a možda joj se ne prima
to je nisam pitala a nemamo ni vremena
nju čeka kuhanje ručka, ali rekla je
da djeca imaju iksice
onda ne
sve sam snimila, mogu joj već i predviđati
kretanje, prema Savskoj, pa po kući, kako kaže
ili kod slijepaca ili kod prijateljice