Naizgled | Irena Matijašević

NEDJELJA, NEPOZNANICA

fis je povisilica, rad sustava na fotelji, radio svira
ovlaš odložen pokrivač, napuklo je početi opet sanjati
staklena jutra, polaže se malena nada pod deke, spakirane u ormaru
koji služi kao škrinja, bez ladica, tu nadasve uz par jesenskih jakni
nema nikoga, osim mačka koji se ponekad uvuče, i još dva tri pokreta
čekam da se okrenem oko sebe, dva tri pokreta, kompozicija je zadana
zato ti mogu posuditi koji dio, barem maramice, mogla bi se barem
javiti na sms, to je ukusno, nije agresivno, i odmah ću pomoći
otkrivanju, kad saznam mailom ću mu uz to, poslati poruku da ne mrzim utorke nego njega, kad kažem nedjelja prokleta nedjelja nigdje nikoga
skladno je, kroz paučinaste zavjese do susjednog balkona
uzdižu se valovi užitka, bijes je odložen i čeka, ne mogu ga progutati, ne još sada
ali saznat će se tko bdije u svom mraku, doma viška maramica
za brisanje nosa, dva su tri komada osjećaja razbacana naizgled kao odjeća po stolicama jer osjećaji su uvijek važniji od bolesti, kojagod ona bila