Naizgled | Irena Matijašević

DAJ, RECI KAKO SI DANAS

 

daj reci, kako si danas
koja te bijeda zaobišla, koja te radost snašla. hoćemo li se
i danas igrati zamišljanja tvoje životne dobi
isprika koje pričaš kad zakasniš, uvreda koje sasipaš pa te sram
pa onda pogleda krišom, u nesigurnosti
i iščekivanju odjeka. pa onda tvoje zlatne kose, u kojoj se skrivaju
mamci za proširene rečenice, za uzdizanje duha. pa zatvorenog oblika
tvojih kostiju, opne oko usana, opne oko pleksus solarisa.
imaš li ideju kako pribaviti granicu u nepresušnom, recept za odvoženje nagomilanog, za čišćenje i kristalizaciju. promatranje, ili više od toga. što nakon superlativa? nikad ti nije dosta, koliko hvale možeš podnijeti, da ti ne bude slabo, da ti se ne vrti, niti izvrće intonacija. a koliko voliš sjediti pred televizorom, i klanjati se svojem izboru: baš to, vikati, baš to volim gledati. slabo učiš, i brzo shvaćaš. da nemam atribute da te opisujem bila bih nemoguća. dajem ti, uvjetno, ničije atribute, onda zaustavljam mozak. priznajem, koliko mogu, znam i bez toga. daj reci,
kako si danas, na tvojem putu ima li kakva slična zaokupljenost, kakav pomoćni reflektor, koji nas obasjava umjesto svjetla.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.