Naizgled | Irena Matijašević

KAKO SI?

pitaš me kako sam i voljela bih
izvidjeti jesu li sve riječi
spremne: dobro, dobro, odlično.
svjetsko prvenstvo? neisplaćene božićnice?
ti se skrivaš iza vijesti dana. vjeruješ u pogrešnu i pravilnu
intonaciju, i jezično si popustljiv: možemo pokušati, možemo pokušati.
materijalne štete? ti se skrivaš iza događaja, predeš kao mačka
u zemlji u kojoj svi odlaze u kino, jedu kokice, biraju redove: sredina
lijevo, dvanaest i trinaest. eksplozivna akcija
white and shine. ne gubi sjaj zubi, ne propusti okus istinskog piva
ne dozvoli da ti nametnici šeću po dlanovima, uz najljepše želje
ti si opravdanje za tisuću, tako blizu, samljeven i probojan
nalaziš se u ovom svijetu kao prsti na ploči, kao sloboda
na pijedestalu, kao riječi: moram ići, kao kretnja kojom prenosimo dragost
kao umnost Kornelije, upornost Tamare, kao salsa
zadnje serije u ponoć, sjećaš se prošlosti, pitaš je li sve u redu
kapetane, kako ti je brod, ti imaš makroekonomske mjere i pritajen dodir s
malim bespomoćnim stvorenjima, stvarima od važnosti i ne baš tako važnim, naređuješ
udaljenost
izmišljaš popis
ideal i kroki
nasumičnost i sjaj i vrijednost i sretan ti bio svaki dan, i svaka noć, i sretan ti svaki mraz i svaka podudarnost, i svaki autobus, i svaki idiot, i da psi laju u tvoju čast, ribe šute, da svijeće gore, helikopteri da slijeću, nepomičnosti da ostanu nepomične i da se prave misli raščlanjuju od krivih, površne od nepobitnih, eksplozivi da eksplodiraju, da plaču tužni, i preklinju ljuti, da svi javni natječaji nađu svoje izvođače i da svi zahodi imaju dobre čistačice, i na pitanje kako si, da odgovor bude: dobro. dobro sam, hvala ti.