Enciklopedija ništavila | Stanko Andrić

FILOLOGIJA. Filologija je jedna od najkozmopolitskijih riječi, a najuzbudljivija biblioteka je filološka biblioteka, u kojoj se mogu naći najnerazumljivije knjige na svijetu, kao što su kineski rječnik, avestički rječnik, finski rječnik, baskijski rječnik. Posao kojim se bave filolozi mogao bi se opisati kao izrada četverodimenzionalne karte jezika. Zaprepašćuje činjenica da je dovoljno malo se pomaknuti u prostoru ili u vremenu pa da se nabasa na neki nepoznati jezik. Ne samo da različitim točkama Zemlje pripadaju vrlo različiti jezici, nego se još u svakoj točki može podići vertikala Vremena, koja uvodi dodatnu dimenziju raznolikosti. Taj osjećaj da se ne možete maknuti a da ne zađete u područja drugih jezika svakako je svojstveniji govornicima manjih jezika, kakav je hrvatski. Međutim, i govornik malog i govornik velikog jezika mogu s podjednakim pravom smatrati da bi svi ljudi trebali govoriti samo jedan jezik, i da s tom činjenicom jezičnog pluraliteta nešto nije u redu. Pluralitet jezika je doista u sebi kontradiktorna ideja. Kažu da bi svatko trebao vladati s barem dva-tri jezika i da bi to bilo posve normalno za jednu iole ozbiljnu kulturu ili tako nešto. Međutim, to normalno je jedno sasvim drugo normalno, a u smislu u kojem ga ja upotrebljavam, normalno je da svatko zna samo jedan jezik, tj. da svatko zna jezik, jer je jedan jezik posve dovoljan da se njime izrazi sve što se želi, a ako se to ne umije u vlastitom jeziku, u drugima će se još manje. Jer, zar nema svaki jezik riječi za sve stvari svijeta, i zar nije dovoljno i normalno da svaka stvar ima jedno ime, a ne beskorisno mnoštvo imena? Svijet je jedan; valja da je i jezik jedan. Mnoštvo jezika besmisleno je i neobjašnjivo. Čak su i drevni narodi, kako bi ga ipak nekako objasnili, morali posegnuti za čudom, onim čudom što su ga zamislili kako spriječava blasfemičnu gradnju Kule Babilonske. Pomoću te priče, oni su pokušali zabašuriti jednu nesklapnost u nacrtu svijeta. Prije Kule Babilonske jedan bijaše svijet, jezik bijaše jedan. Zamišljam predbabilonsko jezikoslovlje, u kojemu npr. ne bi bilo ideje o arbitrarnosti jezičnog znaka. Naime, kao što znamo, glavni argument za AJZ jest da se konj na francuskom kaže cheval a na engleskom horse. Rekonstrukcija predbabilonskog jezikoslovlja pokazala bi da su jezični znaci prvotno bili ne arbitrarni i dogovorni, nego upravo oktroirani i nužni. Čitava se znanost bavila vezama, tananim, vijugavim, ali potpuno determinističkim, između stvari i njihovih riječi.