Enciklopedija ništavila | Stanko Andrić
ISTOČNI GRIJEH. Grijeh koji su na Istoku (nije zato istočni) počinili prvi ljudi na svijetu i koji odonud istječe (nego zato) nad čitavo njihovo potomstvo. Mora da je bio strašan, jer ga još i dandanas poznajemo samo kroz onu alegoriju s jabukom. Teolozi su sigurni da i mi, današnji ljudi, snosimo odgovornost za taj grijeh, iako im zadaje mnogo teškoća objasniti zašto je tako. To je pokušao Borges, koji je jednom ustvrdio: “Stidio sam se tog strašljivca kao da sam ja kukavica, a ne Vincent Moon. Ono što čini pojedinac isto je kao da to čine svi ljudi.”
Ne prenosi se krivnja s pretka na potomka, nego obojici dolazi odnekud sa strane. Za arhetipski grijeh, koji počinja – izvan svakog vremena – arhetipska ljudska narav, Adam i Borges su suvremenici. (Možda je Adam metafora arhetipskog sagrješitelja.) Generičko je stvarnije i jače od pojedinačnog. Svako zlodjelo koje se dogodi u mom vidokrugu otkriva mi još jednu mogućnost Arhetipa i tjera me da se kajem, znajući da se kod mene samo pritajila ili da joj je uskraćena prilika. Zemaljski raj je namještena komedija u kojoj praroditelji nisu mogli ne sagriješiti. Arkanđeo koji će, s plamenim mačem, biti postavljen na ulazu u zatvoreni Eden zvao se Urijel, Svjetlo Gospodnje, čitavu vječnost prije toga, in saeculis saeculorum. Amen.
Sadržaj
AutobiografijaAporija
Arbitrarnost
Broj
Citat
Čitanje
Demonologija
Dürer
Eshatologija
Filologija
Fragment
Hegel
Istočni grijeh
Labirint
Likantropija
Ludilo
Mandeljštam-Pasternak
Mesija
Most
Ništavilo
Novac
Odsutnost
Oktobarska revolucija
Orbis terrarum
Pilovina
Praznovjerje
Prostor
Red
Rječnik
Seks
Somnologija
Stvarnost
Tacijan
Tanatologija
Teologija
Umjetnost
Utroba
Venecija
Voda
Vrijeme
Impresum