Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić
00:00
Probudili smo se svatko od svog
košmarnog sna u konačnici svi
iz iste hale užasa
pomalo već združeni stoljećima
koja su predstojala. Nitko ne zna
iz koje županije mračne republike
krenuo je odjek niti tko se prvi
nakašljao krvavo, potrgao načetu tetivu
koja je svima držala nadu za kosti
Jedan po jedan smo ustajali
suočeni s crvenim očima satova u mraku
djeca još samo taj put su iskočila
iz naših kreveta
Sljedeće pamtimo
urlik svih gradova nad morima
prvu recku smrti na beskrajnom uzglavlju
mȍre što se izvija
od pola do ekvatora
Sadržaj
Mjesta blijede i nestajuRAZLAZ
Gledaj sveučilišnu bolnicu
The moon looks on them all
U ime obitelji
Kolodvor
Šume su izgarale
00:00
Kad su se spremali ostaviti grad
Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
Gudalom dubi jamice
Na uzlasku, drvene daske je smijenio beton
ZA KOPRIVAMA (I)
Ovaj i takav dio grada jedini
Amerika, zapeta puška
Puno, puno kasnije, bez najave
Otvaranje kompasa
Još jednom
POVIJEST PRAVA
Ministarstvo obrane
A što ako ovaj grad
Tih dana svijet Zemlje
Nakanili smo se iskreno zgražati
Budimo se kao pali
Mene jednog Odbor za buđenje
Time machine
Preko slike rijeke na vratima
SJENA TORNJA
Jutra su još ličila na suživot
Manila
Noriljsk
Emley Moor
Moskva
Dobri vojak Semjonov
Duga-1
Ekumenopolis
They came to a city
Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
Gledamo prema jugozapadu
ZA KOPRIVAMA (II)
A Shropshire Lad
Veliko stoljeće administracije
Prije kartografije
Žive
Hodat ćeš rezom tenkova kroz šumu
O duhu vremena
Usred svega ovog ili na rubu
ZADNJA KOŠNJA
Mamutica tame, mravinjak, monolit
Naglo pod rebra izlazim iz dvorca
Denge Marsh
Bruckner ex machina
Hrđava kugla i dalje se vrti
Kosci
Uputim te: hodaj rubom
Od jutra, od vjetra
Impresum