Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić
Preko slike rijeke na vratima Balkana vrijeme je položilo unedogled cijevi sve do na sjever, do korijena novoga tjesnaca, prepuklog duž kontinenta. Pokret, na zapad. Začudo, nitko ne osniva mostobrane, otvoren je prijelaz i skeleti suhih stabljika divlje mrkve naviještaju vodu, kao i uvijek. Čudimo se zašto most nije srušen, ali nije, s onu stranu nitko ne zaustavlja, niti zove; samo iz odvoda nad rijekom visoko pljušte golemi slapovi prljave vode. I tako bez kraja, u dan, u noć. Rijetke kolone – danju šuljanje miševa, noću svi u nijemom nizu – prelaze most. Uveli vrbici; pod svjetlom mjeseca, čak je i magla od zagađene vode srebrna. Buka je zaglušna i oni koji vode drže za ruke svoje najbliže, koje ne čuju i jedva vide. Svake noći, odjednom, neko dijete pokazuje na odvratne slapove, na onaj jedan: pod svjetlom mjeseca, vidi, iz jedne se cijevi izlijevaju ribe, iz čiste vode čiste i glatke, žive i mlade i padaju, sjajne kao svježe iskovane britve, tiho na prljavu vodu i istog trenutka su mrtve. Načas svi zastanu. Neke se propinju u skoku, osmice beskonačnog umiranja u dan, u noć. Propinju se kao lososi na povratku u izvore gdje su stvoreni, gdje će roditi pa umrijeti. Prvo plaču djeca, onda i starci. Šmrcanje, ako se javi, utapa zaglušni šum. I tako bez kraja, preko kontinenta, iz noći u noć: nijemo prinošenje žrtve, na pozdrav, stalno kao napuštene papirnate molitve koje na Tibetu okreće vjetar.
Sadržaj
Mjesta blijede i nestajuRAZLAZ
Gledaj sveučilišnu bolnicu
The moon looks on them all
U ime obitelji
Kolodvor
Šume su izgarale
00:00
Kad su se spremali ostaviti grad
Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
Gudalom dubi jamice
Na uzlasku, drvene daske je smijenio beton
ZA KOPRIVAMA (I)
Ovaj i takav dio grada jedini
Amerika, zapeta puška
Puno, puno kasnije, bez najave
Otvaranje kompasa
Još jednom
POVIJEST PRAVA
Ministarstvo obrane
A što ako ovaj grad
Tih dana svijet Zemlje
Nakanili smo se iskreno zgražati
Budimo se kao pali
Mene jednog Odbor za buđenje
Time machine
Preko slike rijeke na vratima
SJENA TORNJA
Jutra su još ličila na suživot
Manila
Noriljsk
Emley Moor
Moskva
Dobri vojak Semjonov
Duga-1
Ekumenopolis
They came to a city
Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
Gledamo prema jugozapadu
ZA KOPRIVAMA (II)
A Shropshire Lad
Veliko stoljeće administracije
Prije kartografije
Žive
Hodat ćeš rezom tenkova kroz šumu
O duhu vremena
Usred svega ovog ili na rubu
ZADNJA KOŠNJA
Mamutica tame, mravinjak, monolit
Naglo pod rebra izlazim iz dvorca
Denge Marsh
Bruckner ex machina
Hrđava kugla i dalje se vrti
Kosci
Uputim te: hodaj rubom
Od jutra, od vjetra
Impresum