Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
kao što se nekad sve zatvaralo
na kraju školske godine
(rogovi mukli u sjeni stabala)

I dalje smo hodajući mučno
razmišljali je li prozor zatvoren
jesmo li ugasili struju i plin
i druge potpore jastva
odavno nestale

Napuštajući grad, u nedostatku glasova
duboko smo studirali sintaksu drvoreda

otkrivali pravila koja su prethodila
prodoru šuma i polja u trgove:

kojim redom smjena žutih i zelenih tonova
kojim ključem breze ili javori pred praznim
oknima stubištā

one katalpe na visokim obalama
rijeka koje očajne istječu iz kolodvora

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.