Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
kao što se nekad sve zatvaralo
na kraju školske godine
(rogovi mukli u sjeni stabala)

I dalje smo hodajući mučno
razmišljali je li prozor zatvoren
jesmo li ugasili struju i plin
i druge potpore jastva
odavno nestale

Napuštajući grad, u nedostatku glasova
duboko smo studirali sintaksu drvoreda

otkrivali pravila koja su prethodila
prodoru šuma i polja u trgove:

kojim redom smjena žutih i zelenih tonova
kojim ključem breze ili javori pred praznim
oknima stubištā

one katalpe na visokim obalama
rijeka koje očajne istječu iz kolodvora