Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić
Šume su izgarale, mehanizmi pohlepe sadili su nove
tvornice papira, napretka i nacije
Bljuvali smo plastiku, svima je bilo lakše
sve po starom: velike su rijeke
lizale beton i uzalud prale
naše crne štale
Savjest negdje noću laje
usred tišine jednoličnih plantaža
i u tome sva izgara –
jutro više ni na što ne zove
osim na sljedeće (milošću asfalta)
Kasno se u crijevima nadula misao:
svaki je proces nezaustavljiv
razum nema pojavu u tvari
ne ostavlja traga ni u kakvom vosku
još manje papiru –
samo sile stavljene u pogon:
ponuda potražnja kaosi svih vrsta
Sadržaj
Mjesta blijede i nestajuRAZLAZ
Gledaj sveučilišnu bolnicu
The moon looks on them all
U ime obitelji
Kolodvor
Šume su izgarale
00:00
Kad su se spremali ostaviti grad
Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
Gudalom dubi jamice
Na uzlasku, drvene daske je smijenio beton
ZA KOPRIVAMA (I)
Ovaj i takav dio grada jedini
Amerika, zapeta puška
Puno, puno kasnije, bez najave
Otvaranje kompasa
Još jednom
POVIJEST PRAVA
Ministarstvo obrane
A što ako ovaj grad
Tih dana svijet Zemlje
Nakanili smo se iskreno zgražati
Budimo se kao pali
Mene jednog Odbor za buđenje
Time machine
Preko slike rijeke na vratima
SJENA TORNJA
Jutra su još ličila na suživot
Manila
Noriljsk
Emley Moor
Moskva
Dobri vojak Semjonov
Duga-1
Ekumenopolis
They came to a city
Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
Gledamo prema jugozapadu
ZA KOPRIVAMA (II)
A Shropshire Lad
Veliko stoljeće administracije
Prije kartografije
Žive
Hodat ćeš rezom tenkova kroz šumu
O duhu vremena
Usred svega ovog ili na rubu
ZADNJA KOŠNJA
Mamutica tame, mravinjak, monolit
Naglo pod rebra izlazim iz dvorca
Denge Marsh
Bruckner ex machina
Hrđava kugla i dalje se vrti
Kosci
Uputim te: hodaj rubom
Od jutra, od vjetra
Impresum