Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić
MOSKVA
Nasipe su izračunali
zaobljenim lijepim jednadžbama
tako da su uglovi dobili
gotovo prave obrise bregova
Prijevojima
vodila nas je za ruku žena
od zemljopisa, avatar zemlje
poslan da pojasni
Kraj nje dijete moraš biti
Obronci nasipa uredno meki
od tepiha trave
uvečer toplih
Nama su crna jezera
s one druge strane imala značaj
samo dubine
vremena pa nitko
nije potražio grad
Kad se jedne već kasne
godine suše
pokazao vršak
tornja Ostankino
ona nije našla riječ
A trebala je izreći jezik
o vremenu, povijesti
ovog komešanja
(pretkraj kojeg danas
još ne smišljamo spasenja)
Zašto i krenuti dalje od krava
ako je topla trava nasipa
u većini večeri
nešto sasvim dovoljno
širokovječno
infinitiv
Sadržaj
Mjesta blijede i nestajuRAZLAZ
Gledaj sveučilišnu bolnicu
The moon looks on them all
U ime obitelji
Kolodvor
Šume su izgarale
00:00
Kad su se spremali ostaviti grad
Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
Gudalom dubi jamice
Na uzlasku, drvene daske je smijenio beton
ZA KOPRIVAMA (I)
Ovaj i takav dio grada jedini
Amerika, zapeta puška
Puno, puno kasnije, bez najave
Otvaranje kompasa
Još jednom
POVIJEST PRAVA
Ministarstvo obrane
A što ako ovaj grad
Tih dana svijet Zemlje
Nakanili smo se iskreno zgražati
Budimo se kao pali
Mene jednog Odbor za buđenje
Time machine
Preko slike rijeke na vratima
SJENA TORNJA
Jutra su još ličila na suživot
Manila
Noriljsk
Emley Moor
Moskva
Dobri vojak Semjonov
Duga-1
Ekumenopolis
They came to a city
Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
Gledamo prema jugozapadu
ZA KOPRIVAMA (II)
A Shropshire Lad
Veliko stoljeće administracije
Prije kartografije
Žive
Hodat ćeš rezom tenkova kroz šumu
O duhu vremena
Usred svega ovog ili na rubu
ZADNJA KOŠNJA
Mamutica tame, mravinjak, monolit
Naglo pod rebra izlazim iz dvorca
Denge Marsh
Bruckner ex machina
Hrđava kugla i dalje se vrti
Kosci
Uputim te: hodaj rubom
Od jutra, od vjetra
Impresum