Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

THEY CAME TO A CITY

 

Kako su planine rasle i padale svojim
organskim životom, ljuskom svoje kože
zatvarale su usta tunelima
na dugom ulazu u grad.
Kad su do njih stigli
kroz usku se pukotinu vidio ocean

Drugi su u šumi pronašli okno
kroz koje je jedva još strujao zrak, i daždevnjaci
i u dubini su vidjeli zlato

Treći, a njih je
bila većina, od užasa ćulili uši
i slušali hujanje vjetra u dubini

Tada netko, dovoljno
polubog, u mraku je nazreo sreću

Stajali smo dugo pored stijena
u napetoj tišini
njezine blizine. Sve dok nije
nabujao jecaj

Kaverne sreće nismo otvorili
Otišli smo dalje da bismo je
negdje
mogli naći opet