Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić
Od jutra, od vjetra
smrzavali se slojevi neba
neudahnutog zraka
U sumrak
postali su leće
brušene ljuske od stakla
Venera velika bliješti kroz vjetar
sunce slabog siječnja
jedva je skriva
Kroz tanki zastor ljubičasto
zažarenog leda
upada u prvu večer
Svemir prodire lakše u prozirnu
jabučicu Zemlju
izbuljenu strahom i skučenu u mraku
U dnu mulja noći ono jedno žablje oko
Sadržaj
Mjesta blijede i nestajuRAZLAZ
Gledaj sveučilišnu bolnicu
The moon looks on them all
U ime obitelji
Kolodvor
Šume su izgarale
00:00
Kad su se spremali ostaviti grad
Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
Gudalom dubi jamice
Na uzlasku, drvene daske je smijenio beton
ZA KOPRIVAMA (I)
Ovaj i takav dio grada jedini
Amerika, zapeta puška
Puno, puno kasnije, bez najave
Otvaranje kompasa
Još jednom
POVIJEST PRAVA
Ministarstvo obrane
A što ako ovaj grad
Tih dana svijet Zemlje
Nakanili smo se iskreno zgražati
Budimo se kao pali
Mene jednog Odbor za buđenje
Time machine
Preko slike rijeke na vratima
SJENA TORNJA
Jutra su još ličila na suživot
Manila
Noriljsk
Emley Moor
Moskva
Dobri vojak Semjonov
Duga-1
Ekumenopolis
They came to a city
Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
Gledamo prema jugozapadu
ZA KOPRIVAMA (II)
A Shropshire Lad
Veliko stoljeće administracije
Prije kartografije
Žive
Hodat ćeš rezom tenkova kroz šumu
O duhu vremena
Usred svega ovog ili na rubu
ZADNJA KOŠNJA
Mamutica tame, mravinjak, monolit
Naglo pod rebra izlazim iz dvorca
Denge Marsh
Bruckner ex machina
Hrđava kugla i dalje se vrti
Kosci
Uputim te: hodaj rubom
Od jutra, od vjetra
Impresum
