Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić
DOBRI VOJAK SEMJONOV
Neki su rekli okus metala drugi
igle po licu no ništa to samo
malo topline od straha i zadnjih
ostataka brige za sebe
tog kukavičluka
U vodama blještavim zelenoplavim
dok ronimo van grgljam:
Imam dvadeset godina meni se ne umire
meni se ne umire
a netko te mora spasiti netko
mora zaglaviti u vječnosti
pa i kao pljeva
u zupčaniku
Goleme države prave male ljude
prave ljude
a onda ih šalju u vječnost ili ništa:
moj je put donde kroz zavrelu vodu
pod reaktorom u mraku pipati
gdje su ventili grčevito
hvataj hladne poluge
kao ruke skorog kraja i stisni
Rekoh
kroz propali krov se nad Kolom
vidjelo polarno svjetlo stigoh
u vječnost ili ništa i ti
još danas meni zdesna
Golemi ljudi prave male države
jer znaju, i jedne i druge
progutaju šume ili ono
za što je šuma bila riječ
Sadržaj
Mjesta blijede i nestajuRAZLAZ
Gledaj sveučilišnu bolnicu
The moon looks on them all
U ime obitelji
Kolodvor
Šume su izgarale
00:00
Kad su se spremali ostaviti grad
Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
Gudalom dubi jamice
Na uzlasku, drvene daske je smijenio beton
ZA KOPRIVAMA (I)
Ovaj i takav dio grada jedini
Amerika, zapeta puška
Puno, puno kasnije, bez najave
Otvaranje kompasa
Još jednom
POVIJEST PRAVA
Ministarstvo obrane
A što ako ovaj grad
Tih dana svijet Zemlje
Nakanili smo se iskreno zgražati
Budimo se kao pali
Mene jednog Odbor za buđenje
Time machine
Preko slike rijeke na vratima
SJENA TORNJA
Jutra su još ličila na suživot
Manila
Noriljsk
Emley Moor
Moskva
Dobri vojak Semjonov
Duga-1
Ekumenopolis
They came to a city
Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
Gledamo prema jugozapadu
ZA KOPRIVAMA (II)
A Shropshire Lad
Veliko stoljeće administracije
Prije kartografije
Žive
Hodat ćeš rezom tenkova kroz šumu
O duhu vremena
Usred svega ovog ili na rubu
ZADNJA KOŠNJA
Mamutica tame, mravinjak, monolit
Naglo pod rebra izlazim iz dvorca
Denge Marsh
Bruckner ex machina
Hrđava kugla i dalje se vrti
Kosci
Uputim te: hodaj rubom
Od jutra, od vjetra
Impresum