Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

„Burno je more!
Mliječni Put seže do
otoka Sado.“

 

Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
antene i dimnjake na nepomičnom hrptu.
Onda smo stigli u Japan.
Nasmiješeni vodič nas je poveo
uskom stazom između havarija
na greben Fukushime.
– Ove smo godine jedan više,
imamo nadu makar kao
hanami, kojega odavno nema.
– Mjesec?
– Nešto je ostalo neupropastivo, on
je bar oduvijek prelijepo mrtav.
– Miran za san.
– Sivo svjetlo na pijesku ili snijegu…
– Pusta rotacija tišine. Odraz
mrtvog svijeta u večernjem spotlightu.
Big in Japan. Kad izlazi na istoku, kažemo
eno Judy Garland uzlazi na Broadway.
– Znači, pamtite.
– Pamtimo.
– Onda ga čuvate?
– Da ga ne pojede lisica,
smiješio se, klanjao, nudio
trostruku jabuku,
kockastu lubenicu, mi smo
šutjeli uz bačvu čije svjetlo
skriva galaktiku nad otokom Sado.