Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić
TIME MACHINE
Bio sam tako smješten po svom dolasku u svijet
da sam gledao baš jednu stranu amfiteatra. Praznina zore
hladna je ovisno o kutu. I sve je to imalo veze,
a ne posljedice. Ne znam značaj ravnomjernih prozora
nizanih u neke hijerarhije od mraka pa do sljepila, gore,
svrhu eliptičnih fanfara na suncu, lišenih onog što najavljuju.
To što je zgrada zazvala neku privatnu dubinu i mjesto
na kojem se ravnovjesje srušilo, to si odnesi
kad te sve odnese dalje.
Ovo nije ono vrijeme. Tko vrijeme nije definirao, ne može
imati podršku roda, zvonika i rafalnih sudova. Dobit će samo
sudove rafalima. Put vodi kroz ocvali rasadnik
svih mojih biljaka koje su propustile privinuti se k značenju,
pustiti korijen u zemljane bunkere duha, izbjeći u pjesmu.
Pa dugi zavoj oko urlika grada u sukobu,
toj bitci od očajne, cikličke množine.
Od sivog Militärbürokrata zasjelog
između portretā s cenzuriranim očima čut ćeš
Skok kroz vrijeme moguć je samo iz faze
u fazu beskrajno važnoga povijesnog razvoja države.
Sliježeš ramenima, opet na cesti,
misliš: što treba prigrliti, Bibliju, Hegela, pušku,
ili kartu za vagonski prijevoz, može sa slamom, bez prozora.
Sadržaj
Mjesta blijede i nestajuRAZLAZ
Gledaj sveučilišnu bolnicu
The moon looks on them all
U ime obitelji
Kolodvor
Šume su izgarale
00:00
Kad su se spremali ostaviti grad
Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
Gudalom dubi jamice
Na uzlasku, drvene daske je smijenio beton
ZA KOPRIVAMA (I)
Ovaj i takav dio grada jedini
Amerika, zapeta puška
Puno, puno kasnije, bez najave
Otvaranje kompasa
Još jednom
POVIJEST PRAVA
Ministarstvo obrane
A što ako ovaj grad
Tih dana svijet Zemlje
Nakanili smo se iskreno zgražati
Budimo se kao pali
Mene jednog Odbor za buđenje
Time machine
Preko slike rijeke na vratima
SJENA TORNJA
Jutra su još ličila na suživot
Manila
Noriljsk
Emley Moor
Moskva
Dobri vojak Semjonov
Duga-1
Ekumenopolis
They came to a city
Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
Gledamo prema jugozapadu
ZA KOPRIVAMA (II)
A Shropshire Lad
Veliko stoljeće administracije
Prije kartografije
Žive
Hodat ćeš rezom tenkova kroz šumu
O duhu vremena
Usred svega ovog ili na rubu
ZADNJA KOŠNJA
Mamutica tame, mravinjak, monolit
Naglo pod rebra izlazim iz dvorca
Denge Marsh
Bruckner ex machina
Hrđava kugla i dalje se vrti
Kosci
Uputim te: hodaj rubom
Od jutra, od vjetra
Impresum